Opis
„Ako jedne zimske noći neki putnik“ jeste roman o čitanju i roman o životu. U njemu Kalvino demistifikuje sam nastanak književnog dela i ukazuje na povezanost čitaoca i dela koje čita i čitalačko razumevanje koje gradi smisao samog dela. Na taj način je izrazio jedan od glavnih poetičkih usmerenja postmodernizma, ali i otvorio neke od tema kao što je (ne)mogućnost objektivnog saznavanja stvarnosti ili slagalice kao koncepta izgradnje i života i i književnog dela.
Roman se može čitati kao potraga za odgovorom na večno pitanje zašto čitamo književna dela.
Junaci romana, Čitatelj i Čitateljka, sreću se u knjižari, oboje sa željom da pronađu nastavak romana koji su započeli da čitaju a koji je greškom izdavačke kuće prekinut na pola, umetanjem tabaka nekog drugog romana. Avantura čitanja vodiće ovo dvoje mladih ljudi iz romana u roman, kao kroz spiralu koja se nikada ne završava. Svaki roman koji započinju da čitaju predstavljaće svojevrsnu raskrsnicu na njihovom ličnom životnom putu. Preplitanje života i književnosti očituje se u ovom romanu slikom multiplikovanih romana, čiji završetak je nedostupan junacima sve dok ne spoznaju da su oni samo junaci svih tih romana koje čitaju i da samo oni mogu da utiču na razvoj radnje i na sam (srećni) završetak kojem toliko teže.
Marija M –
“Početi. Ti si ta koja je to izgovorila, Čitateljko. Ali kako utvrditi u kom tačno trenutku počinje jedna priča? Sve uvek počinje mnogo ranije, prvi red prve stranice svakog romana upućuje na nešto što se izvan knjige već dogodilo. Ili bolje rečeno, istinska priča počinje tek nakon deset ili sto strana, a sve što joj prethodi je samo uvod. Životi jedinki ljudskog roda neprestano se prepliću, i stoga pri svakom pokušaju da se izoluje fragment proživljenog čiji bi smisao bio izdvojen od sveg ostalog – na primer, susret dve osobe koji će postati sudbonosan za obe – treba imati na umu da svaka od njih nosi sa sobom čitavo jedno tkanje od događaja, sredina, drugih osoba, i da će iz tog susreta proizaći neke druge priče koje će se odvojiti od njihove zajedničke priče.”
.
.
Ovo je definitivno knjiga sa najboljom idejom koju sam ikada pročitala (a ni izvedba nije zakazala). Smenjujući pisanje u drugom i trećem licu, Kalvino i nas koji držimo svoj primerak uvodi u priču, pri čemu mi postajemo njen neizostavan deo. Činjenica da pored Čitatelja i Čitateljke paralelno imamo još priča različitih žanrova, od kojih je svaka svojstvena na svoj način, nešto je o čemu ne bih puno govorila jer smatram da je bolje upustiti se ne znajući previše.
Neosporno će se, barem u nekom njenom delu, pronaći svi pravi ljubitelji knjiga i čitanja.
5/5 🌟
Preuzeto s mog Instagram profila: instagram.com/p/B4xgn47gH61/